Prva posjeta zubaru — kako pripremiti dijete bez straha.

Dentalna anksioznost kod odraslih u 80% slučajeva potiče iz djetinjstva — iz lošeg prvog iskustva, riječi koje je čulo dok je sjedilo u stolici, ili od roditelja koji su nesvjesno prenijeli svoj strah. Dobra vijest: prva posjeta može biti potpuno suprotno. Evo kako to izgleda u praksi.

Kada na prvi pregled

Preporuka je prije prvog rođendana, ili najkasnije kada izniknu prva četiri zuba. Ne zato što ima nešto za raditi (najčešće nema), nego da dijete upozna ambijent prije nego što išta zaboli. Roditelji obično dolaze s djetetom prvi put kada već postoji problem — to je prekasno za „prijatan prvi susret".

Šta NE govoriti djetetu

• „Neće te boljeti." — Ova rečenica garantirano usađuje strah, jer dijete sada zna da bi moglo boljeti.
• „Bit ćeš hrabar/hrabra." — Implicira da se treba prikupljati hrabrost, što znači da nešto strašno predstoji.
• „Doktor ti neće dati injekciju." — Ne pominjite stvari koje ne želite da očekuje.
• „Ako budeš dobar, kupit ću ti…" — Pretvara pregled u test poslušnosti.

Šta DA govorite

• „Idemo prebrojati zube." — Dijete to razumije. Brojevi su zabavni.
• „Doktor ima čaroban krevet koji se penje i spušta." — I to je istina. Djeca ga obožavaju.
• „Pokazat ćemo kako pravilno pereš zube." — Aktivnost, ne procedura.
• „Idemo upoznati nove ljude." — Socijalna avantura, ne medicinska.

Dijete ne zna da je „zubar" stresno. Zna ono što čuje od vas. Vaš ton glasa kada to spomenete je 90% pripreme.

Kako izgleda prva posjeta kod nas

1. Bez ekipe u stolici (prvih 10 minuta)

Dijete sjedi u krilu roditelja u našoj čekaonici. Daje mu se vremena da se navikne na zvukove (mali aparati u pozadini), miris, ljude u uniformi. Ako želi, pruža mu se igračka — mali pluš zubić, ili priča koju može da listalja.

2. Upoznavanje stolice (5 minuta)

Stolica se diže i spušta, svjetlo se pali i gasi — sve to je zabavno. Dijete sjeda samo, ako želi. Ako ne želi, sjeda u krilo roditelja. Bez prisile.

3. „Brojanje zubića" (5 minuta)

Glavnim ogledalcem na štapu (ne dental drillom — bez ikakvog zvuka) brojimo zube. Nema sondi, nema dubokog pregleda. Cilj je da dijete pomisli „bilo je super, kad opet?"

4. Nagrada

Mali poklon na izlasku — naljepnica, mala četkica, „diploma za hrabrog pacijenta". Roditelji potpisuju karton. Dijete osjeća pripadnost.

Šta sa djecom koja već imaju strah?

Ako je dijete već imalo loše iskustvo — vodi se sporo. Prvi termin može biti samo razgovor, bez ikakvog pregleda. Drugi termin — sjedi se u stolici. Treći — gleda se ogledalcem. Možda nam treba mjesec dana da dođemo do prvog stvarnog pregleda, i to je u redu. Ne forsiramo. Strah koji se forsira postane fobija na 30 godina; strah koji se ispoštuje postane priča iz djetinjstva.